nedjelja, 29. travnja 2018.

Mamin dnevnik

Beba i tata spavaju, mama ih posmatra naspavana jer vikend je, a vikend znači da je tata kod kuće, što znači dodatnih sat-dva jutarnjeg sna za mamu :) i buđenje mirisom toplih sedviča i kafe. Bar je ova subota tako započela.Dobro, i bebinim djelimičnim negodovanjem jer je mali švrćo navikao da maltretira mamu od ranog jutra, da mama između zabavljanja i hranjenja njega, oponaša čitav zološki vrt dok pokušava pospremiti stan, jesti ili ne daj Bože popiti kafu. Hvala švrći što je odlučio da ovog vikenda bude malo manje zahtjevan i pruži šansu i tati. :)

Inače, dani su turbulentni, predugi, nekad lakši nekad teži. Uživamo u lijepom vremenu, vani mirišu jorgovani a i mi imamo proljeće na svom balkonu, saksiju crvenih tulipana koje mi je prije dvije godine poklonila baka. Prošle godine mi nisu uspjeli procvjetati ali ove godine je mali švrćo donio mami proljeće koje je zaboravila. Doslovno zaboravila, u velikoj saksiji u kutu šupe. Gužvali su se tulipani i visibabe u mračnoj šupi sve do februara. Pobjedili su bakini veliki tulipani i obojali april. Ugrijali dušu i srce. Jer oni su komadić ljubavi koji sam ponijela sa sobom u džepu, u ovaj svoj neki svijet koji iz temelja ponovo stvaram. Topli komadić doma. Komadić kuće njegovan starim bakinim rukama. Za mene, puno više od jednog cvijeta. Puno dublje. Iskrenije. Važno. Važnije.

Donio je švrćo brdo sreće. Haotične sreće. I manjak vremena. Počela sam ovaj post u subotu ujutro, a evo otkucala je već i nedjelja. Prošla ponoć. Razbježale se misli. Tiho je. Beba i tata ponovo spavaju, mama se iskrala iz kreveta da nađe na kompu sliku svog proljeća.





četvrtak, 22. veljače 2018.

Tisuću razloga za ljubav

Novi blog, nova platforma, nova ja. Nema smisla nastavljati dalje na starim temeljima. Stari blog neka ostane u kutiji s uspomenama. Postoje tako neka mjesta na kojima nađes sebe, odrasteš, sazriješ. Naučiš voljeti sebe i prihvatiti se takav kakav jesi. Prvi blog sam otvorila 2006. godine. Pubertet, srednja škola, prve ljubavi, prve drame, prve izdaje, lažna prijateljstva. Maltretiranje okoline samo zato što si drugačiji. Period neprihvatanja. Puno nepravde.  Pronalaženja sebe. Stari blog bio je i ostao moje utočište. Moj bijeg od stvarnosti. Ovaj blog, nadam se, postaće moj dnevnik onih istinskih radosnih  životnih trenutaka, jedna lijepa priča, novo životno poglavlje.
Meni blogovanje dođe kao terapija. Nekada davno blog je spasio jednu nezrelu klinku, pružio mi ruku kao neki stari prijatelj i rekao - "Ne idi nigdje, ništa nije vrijedno odustajanja od života, ostani i budi." Ostala sam i naučila da ne odustajem. Mogla sam vjerovati da ne vrijedim, istrunuti pod uvjerenjima koje su mi zli, jadni, ograničeni ljudi nametnuli, ali izabrala sam učiti kako da zavolim sebe. Odrasla sam onog dana kada sam uspjela smiriti srce pred njihovim licima.

Otkrila poeziju, općenito pisanu riječ, nešto kasnije i fotografiju. Sanjala, sanjala, sanjala. Padala, dizala se. Učila životne lekcije. Najbitnije je da nisam bila sama. Blog mi je donio i ljubav mog života. Živimo tu ljubav već gotovo 9 godina. I nije to bilo kakva ljubav. I ova ljubav se dizala i padala. Bezbroj puta. Ali opstali smo. Sada nas je troje. Imamo i tu nit koja će nas spajati zauvijek. Moje oči, njegove usne. Život je dobio smisao. Napokon. Male ručice pune nježnosti. Nema više mjesta sebičnosti. Svaki osjećaj je intenzivniji. Tek sada vidim koliko sam nekada pridavala pažnje nebitnosti. Njegovim rođenjem rodili smo se i mi, neki novi mi. I ništa nije vrijedno nas. Čitav svijet je moj kada se sve troje grlimo u krevetu. Kada ih posmatram kako se igraju. Kako se smiju. Način na koji se naše malo čudo smiri u tatinom naručju. Blagoslov...

Eto, započinjem ovaj Dnevnik Stvari Duše s osvrtom na najljepšu ulogu i poglavlje u mom životu. I nekako najtežu u isto vrijeme. Ali takav je i život, zar ne? Bitno je na šta se fokusiramo. Ja biram one lijepe stvari, trenutke, sitnice. Stvari duše. Kada se umorim od svega da imam kutak u kojem ću da se odmorim i skupim snagu za sve što dolazi. Kao što pjeva Josipa Lisac, Tisuću razloga za ljubav, tisuću razloga za smijeh ... Ovo mjesto će postati dnevnik mojih razloga, dnevnik svega onog na čemu sam zahvalna.



Divan je osjećaj roditi sreću. Nemjerljiv sa svim ostalim ovozemaljskim stvarima.